Sāriputta, ima asketa i brahmana koji zastupaju ovako učenje, ovakvo gledište: ‘Pročišćenje dolazi putem hrane.’ Oni kažu: ’Živećemo na mahunarkama’… ’Živećemo na susamu’… ’Živećemo na pirinču’ i onda jedu pirinač, jedu pirinčano brašno, piju pirinčanu vodu i prave razne druge napitke od pirinča. Sećam se da sam i ja jeo jedno zrno pirinča na dan. Sāriputta, ti možda misliš da je zrno pirinča u to vreme bilo veće, ali nemoj tako misliti. Zrno pirinča je tada bilo iste veličine kao i sada. A jedući jedno zrno pirinča na dan, moje telo postade sama kost i koža. Pošto sam tako malo jeo, moji udovi postadoše poput prutova bambusa ili loze… dlake, onako trule u korenu, otpadale bi s tela dok sam ga trljao. Pa ipak, Sāriputta, takvim ponašanjem, takvom praksom, takvim asketskim vežbanjem nisam dostigao bilo koje nadljudsko stanje, bilo kakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih. A zašto? Zato što nisam dostigao onu plemenitu mudrost koja, kad se dostigne, oplemenjuje i oslobađa, onoga ko postupa u skladu s njom vodi potpunom iskorenjivanju patnje. Sāriputta, ima asketa i brahmana koji zastupaju ovako učenje, ovakvo gledište: ’Pročišćenje nastaje preporađanjem.’ Ali nije lako pronaći svet u kojem se već nisam obreo na ovom dugom putu, izuzev božanstava čistih boravišta. Da sam se obreo kao božanstvo u čistim boravištima, nikada se više ne bih vratio na ovaj svet.